Približavamo se završetku Godine čitanja koja je u našoj školi obilovala različitim kreativnim zadacima i aktivnostima u sklopu strategija poticanja čitanja. Važnost čitanja proizlazi iz činjenice da ono objedinjuje niz različitih vještina kao što su kognitivne, društvene i emocionalne. Čitanje smatramo djelatnošću u kojoj osoba odabire tekst oblikujući osobnu interpretaciju samoga teksta tijekom čitanja. Tehnološkim razvojem krajem 20. stoljeća nastaju novi oblici književnih tekstova upotrebom digitalnih oblika te se događaju radikalne promjene čitanja, posebno u načinu čitateljeve interakcije s tekstom.

Ovom smo anketom istražili čitanje, socijalni kontekst i značenje knjige na uzorku učenika. Sadržaj i analizu ankete pripremile su knjižničarka N. Sakač i prof. Ž. Ivančok Varga, a za tehničku podršku i provedbu bili su zaduženi Lovro Hlišć i Leo Golubić, učenici 2. G razreda. Prema tome, oblikovali smo pitanja kojima smo ispitali čitateljske interese i navike naših učenika; njihov odnos prema knjizi; značenja koja učenici pridaju knjizi; doba dana kada učenici čitaju, poteškoće s koncentracijom, planove za čitanje u budućnosti itd.

Upitnik se sastojao od ukupno 19 pitanja koja smo oblikovali u QR kod. Anketa je provedena po završetku Mjeseca hrvatske knjige i trajala je tjedan dana, a u istraživanju je sudjelovalo 114 učenika i učenica. Analizom odgovora utvrdili smo sljedeće: 63% učenika čita, a četvrtina je onih koji čitaju jer to vole i isto toliko je onih koji tvrde da ih to zanima. Što se tiče književnih vrsta, polovica ispitanih čita romane, a na pitanje kako doživljavaju čitanje, više od polovice smatra da im čitanje daje nove informacije te mogućnost da nauče nešto novo, dok ostali ispitanici tvrde da čitaju zato jer moraju. Čak 44% ispitanih učenika bira knjige prema temi, a podjednak broj (oko 20 %) bira po debljini i naslovu. Što se tiče čestotnosti čitanja, došli smo do zaključka da svakodnevno čitaju objave na društvenim mrežama, a rijetko novine. Naši su ispitanici (64 %) ovog ljeta čitali samo ono što ih zanima, a veći je postotak onih koji sljedeće godine planiraju čitati isto kao i dosad (49%), dok je manje onih koji planiraju čitati više (36%). Na pitanje tko sve čita u obitelji, saznajemo da 43% učenika tvrdi da čitaju svi, dok ih 27% čita kao jedini u obitelji. Od ponuđenog izbora tek 18% voli čitati lektiru, a 58% književna djela koja nisu na popisu lektire. Najveći je postotak učenika koji o pročitanim knjigama razgovara s učenicima, a 33% ne razgovara ni s kim. Zašto bi više vremena proveli u čitanju navode kao razlog činjenicu da bi voljeli znati koji su naslovi interesantni te kad bi im bilo jasnije kako im čitanje može pomoći u životu. Na pitanje o obliku knjige koju čitaju 57% ih je odgovorilo da preferiraju tiskane knjige, a 43% elektroničke knjige. Iz ankete je vidljivo kako učenici provode svoje slobodno vrijeme, pa tako 40% učenika surfa internetom, 43% sluša glazbu, dok ostali gledaju TV i čitaju knjige. O utjecaju na čitateljske navike učenici su potvrdili da najviše utječe osobna ambicija, zatim škola, mediji i na kraju nastavnik. Iz ankete su vidljivi i razlozi (ne)čitanja, pa je na prvom mjestu činjenica da nemaju dovoljno vremena (43%), zatim otežana koncentracija (24%), dok su ostali razlozi umor i ostalo.

Na temelju svega navedenog možemo zaključiti  da učenici imaju negativne stavove o školskoj lektiri kao neaktualnoj i nezanimljivoj, stoga ne čudi da tek manji broj njih rado čita obvezna djela. Ipak, važno je istaknuti kako učenici visoko procjenjuju vrijednost knjiga, iz kojih se, kako smatraju, uči o životu i stječe kulturni i duhovni kapital. Međutim, iako stavovima visoko vrednuju vrijednost knjiga i čitanja, praksa u uzorku je sasvim drugačija jer nam podaci dokazuju  kako učenici, premda cijene knjige i čitanje, ne čitaju dovoljno. Ipak čvrsto vjerujemo da novim kurikulumima i inovativnim pristupima učenju i poučavanju te brojnim zanimljivim kreativnim pristupima lektirnim djelima, knjige možemo učiti zanimljivima, zabavnima i korisnima što one uistinu i jesu. I zato, čitajmo da ne ostanemo bez riječi!