Prošlog je petka u redovima maturanata vladala nervoza. Ništa čudno s obzirom na pisanje mature ovih dana. No, ipak je stres bio malo jači jer se trebalo pripremiti za maturalnu večeru :-P Pala je i pokoja suza zbog napuklog nokta u zadnji čas, ali ubrzo su naši mladi ljudi shvatili da su se nervirali oko gluposti jer….

…čim su se razredi okupili, nastala je razdraganost, veselje i uzbuđenje pred ugodnu i opuštenu večer koja je slijedila.

Sve je započelo…

…svečanim ulaskom maturalnih razreda sa svojim razrednicima.

…nastavilo se svečanim plesom engleskog valcera koji su naši maturanti zajedničkim snagama i uz pomoć prof. Tanje Baksa i pedagoginje Tanje Lilić uvježbavali od početka polugodišta…i bilo je baš lijepo…

Sve je maturante i roditelje pozdravio ravnatelj Tomislav Gregur koji je nakon toga uz čestitke podijelio nagrade svim učenicima odlikašima u sve tri, odnosno četiri godine. A bilo ih je…

Red je došao na svečanu večeru pa ples, pa ples, pa ples…

Tako su se svečanost i sentimentalnost pretvorile u veselje i radost svih učenika, nastavnika a pogotovo roditelja.

Galerija slika MATURALNA VEČER

Tako je još jedna dobra SŠP generacija iza nas. Iako je, naravno, bila najbolja (iznjedrila je puno mladih sposobnih i ambicioznih ljudi), ipak smo izdvojili dvije učenice koje su dale vrlo značajan doprinos Srednjoj školi Prelog u svom njihovom srednjoškolskom obrazovanju.  To su Veronika Mesarić (trogodišnja zanimanja) i Daria Vuk (četverogodišnja zanimanja). O njima je već dosta pisala prof. Sanja Pigac pa u nastavku prilažem njezinu reportažicu :-)

Kao profesor u Srednjoj školi Prelog  ne mogu a ne osjetiti izraziti ponos i sreću pisati o ove dvije prekrasne djevojke.

Ono po čemu se njih dvije ističu jest to što su odlukom Nastavničkog vijeća SŠP-a obje proglašene najboljim učenicama u svojoj generaciji.

Gimnazijalka Daria Vuk najbolja je u generaciji u rangu četverogodišnjih zanimanja, dok je slastičarka Veronika Mesarić najbolja u rangu trogodišnjih zanimanja.

Pisati o njima doista nije komplicirano. Razgovarala sam s njihovim razrednicima, kolegama iz razreda, profesorima, ali i članovima obitelji i prijateljima. I od svih dobivam vrlo slične odgovore – i jedna i druga su osobe kakve bi svatko poželio za kćeri, učenice i prijateljice.

Kako cijela priča ne bi zvučala kao "sladunjava šablona“, odlučih objaviti o njima ono što su zapravo same o sebi rekle:

VERONIKA MESARIĆ:
Putovanje nazvano ''Ostvari svoj san'' započelo je kada sam ušla u zgradu Srednje škole Prelog. Kako mi je želja otići živjeti u Japan i ondje otvoriti slastičarnicu, upisala sam prije tri godine meni Čakovčanki najbližu školu za to zanimanje, a to je ova u Prelogu. Na tu moju odluku mnogi su gledali sa čuđenjem jer sam u osnovnoj školi bila odlikašica pa se očekivalo da odem u neki „jači“ smjer. No, ja to nisam željela. Imam svoju viziju i cilj i k tome stremim. Za prelošku školu imam puno pohvalnih riječi. Zahvalna sam svim profesorima na znanju koje sam stekla, a najviše strukovnim nastavnicima od kojih sam puno naučila o slastičarstvu te dobila priliku ići na Gastro natjecanja. Osim što volim izrađivati slastice i torte, posebno me veseli crtanje i gluma. Kako neobično volim Japan, obožavam raditi crteže u stilu japanskih stripova, tzv. Manga. Kada je o glumi riječ, moram se pohvaliti da sam više puta tijekom svog obrazovanja bila na Lidranu kao glumica i recitatorica, a uz to volim pisati i vlastite pjesme. Ovih me dana čeka obrana maturalnog rada, a potom ću upisati 4. stupanj obrazovanja za hotelijera u Srednjoj školi Prelog. Poslije toga želim raditi i usavršavati se u struci, sve dok ne stignem do željenog cilja – vlastite slastičarnice u prekrasnom Japanu…

DARIA VUK:
Kada sam prije 4 godine napuštala OŠ Prelog, dugo sam se dvoumila gdje nastaviti obrazovanje. Znala sam da želim gimnaziju, ali koju, nisam bila sigurna. Uz razgovore s prijateljima i roditeljima na kraju sam odlučila da to bude ova u mom rodnom Prelogu. Krenula sam u nju puna optimizma i držeći se svoje omiljene izreke „radi naporno u tišini i pusti da uspjeh napravi buku“. Danas mogu reći da zbog odluke da idem u SŠP nikada nisam požalila. Od prvog razreda bila sam vrlo fokusirana na školu. Radila sam puno, strpljivo i predano. Roditelji su me pustili puni povjerenja da radim po svom. Znali su mi reći da sam i previše pedantna, savjesna i organizirana. No, smatram da čovjek od sebe uvijek mora dati maksimum. U drugom sam razredu bila i na državnom natjecanju iz biologije. Ovih dana glavna mi je preokupacija državna matura koju želim čim bolje riješiti kako bih se upisala na Farmaceutsko – biokemijski fakultet u Zagrebu. Poslije fakulteta želim ostati u Zagrebu ili otići raditi u Englesku, koju posebno volim. Ono što svakako želim postići u životu je biti uspješna poslovna žena, ali i imati svoju obitelj i uživati.

Od srca svim maturantima želimo brzo zaposlenje, uspješan nastavak školovanja, dobre poduzetničke uvjete kad za to dođe vrijeme. Budite uspješni, ambiciozni, suvremeni i snalažljivi, ali prije svega – budite uvijek dobri, vrijedni i sretni ljudi…

Voli vas SŠP