Put je bio relativno dugotrajan, no nismo bili toliko cmoljavi, posebice zbog toga što će vjerojatno postojati i duži putevi u budućnosti. Vrijeme nas je poslužilo samo do polovice puta, odnosno dok nismo došli u gorske krajeve. Već tamo smo počeli biti svjedoci kiše i tmurnih oblaka. Bez obzira na to što nas je profesorica Gregur s Caps Lock porukom upozorila da ne zaboravimo ponijeti kišobrane. No, ovaj čin je besramno ponovilo više nas, uključujući i mene samoga. Vani je padalo k`o iz kabla, ali uspjeli smo doći do Roča.

Naime, Aleja glagoljaša je turistička i kulturna znamenitost u sjevernoj Istri. Čini je serija od 11 spomenika postavljenih između istarskih gradića Roča i Huma, a u čast prvom slavenskom pismu glagoljici. Roč je naselje koje pripada gradu Buzetu, a tamo bi se uskoro trebao održati harmonikaški festival „Z armoniku v Roč“. Pozornica na kojoj bi se taj festival trebao održati  bila je sva smočena i skliska, a tu je bio i mletački top  koji nam je postao glavna atrakcija (dokaz tome su priložene fotke). Bili smo u poziciji da se uništimo skliskim kamenim stepenicama, no ipak smo bili pažljivi.

Nakon toga uputili smo se prema Humu. Za one koji ne znaju, Hum je najmanji svjetski grad sa samo 27 stanovnika. Tamo smo razgledali staru gradsku jezgru i pritom pazili da se ozbiljno ne ozlijedimo. Dakle, ukupna duljina aleje je sedam kilometara,  ona je spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu i pokazuje put istarskoga, hrvatskoga i slavenskoga glagoljaštva, svjedoči o središtima hrvatske srednjovjekovne glagoljske književnosti na području Istre, upućuje na slavenske korijene te pismenosti i njezin kontinuitet od XI. stoljeća do današnjih dana.

Nakon spoznavanja kulturni, jezičnih i povijesnih činjenica  krenula je vožnja do  hotela. Svaka čast vozaču koji je odvozio  katastrofične zavoje pa samo živi i zdravi ( i mokri!) stigli u hotel Esplanade u Crikvenici. Bio je to  baš zgodan, sladak mali hotel. Večera je bila odlična, a nakon nje neki su se zaputili u daljnju socijalizaciju, dok  sam ja jednostavno nervozno hodao po 2. katu pripremajući se za kviz Zrinski koji se trebao dogoditi u ponedjeljak. Sljedećeg jutra nakon doručka  čekao nas je odlazak na otok Krk. Nažalost, vrijeme se nije poboljšalo, vjetar je počeo intenzivno puhati pa smo prvo bili u crkvici svete Lucije u Jurandvoru kod Baške gdje smo razgledali repliku Bašćanske ploče (original se čuva u HAZU!). Pogledali smo kratak film nakon kojeg smo zaključili kako to sve već znamo. Nakon konstantnih naslikavanja oko crkvice krenuli smo u Bašku. Baška je izuzetno lijepo turističko mjesto, ima prekrasne plaže, no valovi su samo rasli i rasli. Nakon ogromnih pizza te jedva uspješnog odlaska s otoka  krenuli smo prema našem Međimurju.

   Bilo je tu različitih kulturoloških uzdizanja (u autobusu i oko njega!), no najbitnije je što smo se ipak vratili svojim kućama. Vjetar, kiša i hladnoća nisu nam pokvarili raspoloženje i ovaj će nam izlet svakako ostati u sjećanju. Zahvaljujem i nastavnicima na strpljenju i ugodnom druženju!

Tekst: Kristian Čurila, 1.EK

GALERIJA SLIKA