Srednja škola Prelog

„Već nekoliko dana  najavljivao se posjet Miljenka Horvata, rođenog Priločanca, a kasnije i uspješnog poduzetnika i filantropa. Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo, a u nastavku ćete saznati kakvo. Njegov je posjet bio zamišljen kao razgovor pa je i sama dvorana bila složena poput velike konferencijske dvorane. U svakom slučaju, osjećao sam se baš „stručno“, bez obzira na to što sam tada bio u Umbrovoj majici i trenirci. Gospodin Horvat nam se predstavio u kratkim crtama.

Naime, rođen je u Prelogu (što je i rijetko jer je rodilište u Prelogu postojalo prilično kratko) te je osnovnu školu završio upravo ovdje. Dvorana u kojoj smo sad razgovarali zapravo je bila njegova dvorana za tjelesni. Srednju školu je završio u Čakovcu, a kasnije je upisao političke znanosti u Zagrebu znajući da ga društvene znanosti zanimaju više od prirodnih. Tada se i zadubio u proučavanje demokracije i ostalih političkih smjerova, a onda je učinio nešto što je u ono vrijeme bilo „dalje od fantazije“. Prema riječima gospodina Horvata „pojavljivanje Spidermana je bilo realističnije od toga“, dakle, prijavio se na tri američka sveučilišta te je na sva tri bio i primljen. Iako su mu na dva sveučilišta oprostili pola, na jednom čak i cijelu školarinu, on je izabrao Yale jer je dobio sve što mu je bilo potrebno da i završi tamo. Tamo su obično „vrebali“ skauti pa je Citybank, u ono vrijeme najveća američka banka, odabrala baš njega kao radnika. Kasnije odlazi raditi u Keniju čisto radi znatiželje. Na pitanje kamo bi htio ići raditi, gosp. Horvat je odabrao Afriku jer  je to bio i kontinent na kojem nije bio, a iz nekoliko prospekata je pročitao nešto o Keniji pa je i odlučio otići tamo.Tamo je radio dvije godine kao bankar. Kasnije je radio u Rusiji, baš tijekom raspada tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Bio je predsjednik banke – ostalih 9 je bilo atentirano. Bio je uplašen za svoju sigurnost, ali i svoje obitelji, no na kraju je stvorio banku u tada novoj, samostalnoj Rusiji. Investirao je puno u održivi razvoj, a osnovao je i NewspaperDirect 1999.godine. To je tvrtka koja omogućuje ljudima širom svijeta, bez obzira na kojem god kraju svijeta se nalazili, da pročitaju svoje matične novine preko interneta – ili u „print“ verziji. Bila je to jedna od revolucionarnijih stvari te sam gosp. Horvat to smatra „highlightom“ svoje karijere, isključivo zbog toga jer je on sam smislio nešto što tada nije postojalo.

Gosp. Horvat je veliki filantrop te podržava  poduzetnike u njihovim ciljevima, a i sam je na poziciji višeg stručnog savjetnika (senior advisor) u Riversideu. Riječ je o investicijskom fondu  koji ulaže u tvrtke koje više nemaju resursa i kapitala. Tako s tvrtkom zajedno stvara posao i otvara nova radna mjesta. Također, gosp. Horvat ulaže u održivi razvoj te smatra da je to budućnost. Zapravo, tko ne smatra?

Na pitanje što je najvažnija stvar u poduzetništvu, odgovorio je da je to komunikacija. Ne možemo komunicirati s nekim ako ne znamo surađivati. Više puta nam je napomenuo da nije bitna samo ideja – bitni su jezici, računovodstvo – sve je bitno. Nije dovoljno samo doći do ideje. Potrebno je i razraditi plan kako će se ta ideja realizirati. Gosp. Horvat je prilično samozatajan po karakteru, no savjetovao nam je da  moramo vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Na pitanje koje zemlje još želi posjetiti, odgovorio je da želi posjetiti Kinu i Indiju, posebice zbog „megalomanskih“ razmjera koje se tamo događaju. Tamo je ekonomija mnogo, mnogo veća nego kod nas. Aktivno govori hrvatski, engleski i ruski jezik, a služi se još njemačkim i španjolskim. Engleski je naučio čitajući beletristiku u „American Corneru“ koji se nalazi u Zagrebu. Učenje gramatike u jezicima je puno teže nego samo razgovarati s nekim. To mu je i bio najteži dio učenja engleskog jezika. Na svojim brojnim putovanjima upoznao je i mnoge poduzetničke sustave te načine poslovanja koji se u potpunosti razlikuju od države do države. U nekim državama je hijerarhijski odnos, u nekim kolegijalni, a i u današnje vrijeme postoji i tradicionalni način – gdje se ženama mnogo teže zaposliti i obavljati neku određeni funkciju u nekoj tvrtki. U nekim zemljama se mogu dovoditi kućni ljubimci, a u nekima se ne mogu, kao recimo u Njemačkoj (osim ako ste u Berlinu i okolici). Nema pravila o tome koji je sustav poslovanja bolji ili lošiji jer svaki ima svoje pozitivne i negativne strane. U zadnje vrijeme gosp. Horvat radi sve više predavanja. On voli svoj posao, i misli da je to najbolji posao na svijetu bez obzira što radi gotovo cijeli dan.

Pogled u budućnost - S obzirom na to da gostuje na sve više i više predavanja, gosp. Horvat bi volio više vremena posvetiti održivom razvoju, okolišu, „Cleantech“ proizvodima.  Spomenuo je i informacijsku tehnologiju. Kao primjer održivog razvoja naveo je kako bi bilo bolje da „kupimo svjetlo“ za cijelu godinu, recimo 8 sati na dan svake godine bismo imali svijetlo. Koliko bi to koštalo? To bi zamijenilo posao svjetiljki. No, on daje na razmišljanje to drugim ljudima, inovatorima koji bi možda tako nešto i mogli ostvariti u budućnosti. Vrlo je optimističan o gospodarstvu Hrvatske – vjerojatno optimističniji nego mi sami. Hrvatska ni sama ne zna kako velike potencijale ima, a samo Međimurje je konkretan primjer iznimnog ljudskog potencijala. On je jedan od rijetkih optimista u Hrvatskoj (rekao je da takvih ima samo 10%). Politiku unazad pet godina je ocijenio ocjenom 3 (na ljestvici od 1 do 10). Nas je također zanimao njegov cilj, tj. što ga je vodilo do samog „vrha“. On je rekao da je svakako želio biti bolji od svoga brata Dubravka, no nije želio biti potpuno kao on. On je želio biti u potpunosti drugačiji, a u mladosti je imao nadimke poput „Knjiški miš“ i „Kočničar“. Kočničar je tada bio termin za party-breakera, a gosp. Horvat je često u mladosti odgovarao svoje prijatelje od izvođenja kojekakvih gluposti pa je tako i dobio taj nadimak. Bio je 5. u Jugoslaviji u ribolovu, a i danas se bavi sportom. On je i skijaški instruktor, a bavi se i streljaštvom. Ne prati posebice glazbu i filmove, no obožava čitati knjige. One ga ispunjavaju i ako neko vrijeme ne čita, osjeća nedostatak. Voli čitati knjige preko e-formata, točnije preko Amazon Kindlea, a aktivan je i na stranici goodreads.com. Rekao je da  knjiga teško kod njega dobiva 5 zvjezdica. Istini za volju, teško da koja knjiga na njegovom goodreads.com profilu ima 5 zvjezdica. Veliki je obožavatelj znanstvene fantastike te voli čitati autore poput kineskoga Liu Cixina. Kao što sam i prije spomenuo, gosp. Horvat je filantrop pa je i u upravnom odboru različitih humanitarnih organizacija. I na kraju, gospodin Horvat nam je poručio kako nikad nije prihvaćao niti podržavao „sive zone“ i kriminal u poduzetništvu. Svima nam je poručio da  treba puno raditi i pritom biti pošten, a samo zalaganjem i dobrom organizacijom postajemo svjesni koliko smo zapravo sposobni.

  Moram priznati da je ovo  predavanje u meni potaklo veliku želju za „self-improvementom“, a vjerujem da  i kod drugih koji su u dahu slušali ovu životnu priču. Ovaj čovjek nije samo uspješan poduzetnik – već i uspješan vizionar i motivator. Potaknuo je duh u svima nama – duh koji mi dalje trebamo razvijati kako bismo postali netko i nešto u životu. Ovo predavanje je možda samo početak nekima od nas, a taj početak dalje treba razvijati kako bismo bili uspješni ljudi i prije svega – vizionari."

Zahvaljujemo profesoricama Mireli Petković i Tanji Gregur koje su pozvale uvaženog gosta i bile glavne organizatorice cjelokupnog susreta.

Tekst: Kristian Čurila, 1. EK